Svetinja zatočena u šumi — čeka da ustane iz pepela
Na istočnom vrhu Tustog brda, iznad sela Robaje u opštini Mionica, leže ostaci crkve porušene u Drugom svetskom ratu — i tragovi ljudskog prisustva koji sežu sve do bronzanog doba.
"Na istočnom vrhu Tustog brda, po priči V. Mijovića, nalaze se ostaci stare crkve razrušene u Drugom svetskom ratu. Očuvani ostaci su u gustom rastinje, dimenzija 15 × 6 m, visine 1 m. Prisutna je velika količina kamena i opeke."
— Crnobrnja & Radivojević, Arheo. pregled SAD br. 1 (2003), str. 77 · lokalitet "Crkvine", RobajeTusto brdo zatvara Golubačko polje sa juga. Kraški predeo obilje karakateričnih oblika — vrtača, kamenih humki i starih šuma — vekovima je skrivao i čuvao tragove prošlih civilizacija. Lokalni meštani su znali za crkvu i, poštujući sveto mesto, nikada nisu obrađivali taj deo zemlje. Taj deo parcele ostao je pod šumom kao tiha, nesvesna straža nad svetinjem.
Od bronzanodobskih humki do porušene crkve — Tusto brdo krije slojeve istorije koji sežu više od tri milenijuma unazad.
Na lokalitetu Tusto brdo – Ravne vrtače, sistematskim rekognosciranjem 2003. pronađen je kompleks tri vrtače s kamenim humkama na obodima, sazidanim direktno na živu stenu. Iskopavanja humki 1 i 2 u okviru Letnje naučne škole Robaje 2003. pokazala su da se mogu vezati za kulturnu grupu Belotić–Bela Crkva — jednu od najznačajnijih kultura bronzanog doba u zapadnoj Srbiji.
Crnobrnja & Radivojević, 2003 · lokaliteti 3a–3dU neposrednoj okolini Tustog brda evidentirano je više groblja. Robajsko groblje kod Petraševića nosi nadgrobne ploče s ornamentikom interpretiranom kao tip antropomorfnog krsta, datovane u XV–XVI vek. Staro groblje zasеoka Mijovići, smešteno unutar Robaja (x — 7418,800; y — 4897,125; z — 350), sadrži starije amorfe nadgrobne spomenike poput onih na Bukovačkom i Mađarskom groblju — ponegde poremećene mlađim ukopima, datirane u XIII–XVI vek. Obližnja groblja u Bukovcu sadrže iste tipove ploča — svedočanstvo kontinuiranog hrišćanskog prisustva kroz čitav srednji vek.
Crnobrnja & Radivojević, 2003 · lokaliteti 9, 10, 12Na Beluškom brdu, u selu Mratišići, lokalna predanja govore o turskom naselju na zapadnoj strani brda. Do pre pedesetak godina, pri obradi njiva, na površinu su izlazili kamen, opeka i crep. Pominje se i slučajan nalaz zlatnika. Ovaj lokalitet svedoči o osmanskom prisustvu u neposrednoj blizini Tustog brda u XVII–XVIII veku.
Crnobrnja & Radivojević, 2003 · lokalitet 13 "Beluško brdo"Usmena predanja govore da se crkva na Tustom brdu pominje još u vreme Prvog srpskog ustanka (1804–1813) — kao duhovno utočište i orijentir seoskog življenja u borbi za oslobođenje. Precizna arhivska dokumentacija iz tog perioda nije sačuvana, ali tradicija pamćenja ukazuje na njeno postojanje najkasnije od tog vremena.
Usmeno predanje · nije arhivski potvrđenoJedno od razaranja crkve verovatno se dogodilo između Prvog srpskog ustanka i Prvog svetskog rata, ali ne možemo tvrditi da je to bilo jedino ni prvo. O ovome ne postoje pisani tragovi — sve potiče iz sećanja meštana.
Sećanja meštana · bez pisanog zapisaU međuratnom periodu pokušano je delimično vraćanje crkve u upotrebu, ali obnova nije bila završena. Po sećanjima meštana, radovi su izvedeni, no crkva nije dovedena do potpune funkcionalnosti pre narednih ratnih razaranja. Ni o ovim radovima ne postoje pisani tragovi: sve što znamo, znamo po predanju.
Sećanja meštana · bez pisanog zapisaCrkva na Tustom brdu, delimično obnovljena u međuratnom periodu, konačno je razorena tokom Drugog svetskog rata — po svedočanstvima meštana, najverovanije oko 1941. - 1944. godine. Sačuvani ostaci, zarasli u gustu vegetaciju, zabeleženi su 2003. na lokalitetu "Crkvine": dimenzije 15 × 6 m, visina 1 m, s velikom količinom kamena i opeke. Meštani su svesno ostavili to tlo neobrađenim — znali su da je tu bila crkva.
Crnobrnja & Radivojević, 2003 · svedočanstva meštanaU periodu komunizma, zemlja na kojoj se nalaze ostaci crkve nacionalizovana je i postala deo parcele od gotovo 17 hektara — sa neobičnim oblikom granica. Tokom decenija, ta parcela je stekla oko 20 suvlasnika. Deo s crkvom nije se obrađivao — šuma koja ga pokriva bila je nenamerna, ali možda providonosna zaštita ostataka.
Katastarski podaci · opština MionicaU okviru Arheološke naučne škole Robaje 2003., organizovane od strane Istraživačke stanice Petnica, tim pod vođstvom Adam N. Crnobrnje i Miljanе Radivojević sproveo je sistematsko rekognosciranje. Pored praistorijskih humki, dokumentovani su ostaci crkve na lokalitetu "Crkvine" (br. 14). Rad je objavljen u Arheološkom pregledu Srpskog arheološkog društva 1 (Beograd, 2006).
Crnobrnja & Radivojević, Arh. pregled SAD 1 (2003/2006), str. 71–77Nakon više od 80 godina, pokrenut je projekat vraćanja svetog mesta na Tustom Brdu. Prve konkretne pravne i vlasničke korake napravili smo tokom maja 2026. Zemlja je pronađena, vlasnik identifikovan, dogovor postignut — sada sledi složen administrativni put, a potom i obnova crkve.
Aktuelni projekat · maj 2026.Crkva na Tustom brdu nije ostala samo u sećanju meštana — njeni tragovi postoje i danas, dokumentovani i arhivski i naučno.
Dokumentovani 2003. godine: ostaci dimenzija 15 × 6 metara, visine do 1 metar, skriveni u gustoj vegetaciji na istočnom vrhu Tustog brda. Velika količina kamena i opeke potvrđuje solidnu građevinsku konstrukciju.
Lokalitet "Crkvine" (br. 14) zaveden je u naučnu literaturu u radu: Crnobrnja A.N. & Radivojević M., Arheološka karta Bukovca i okoline, Arheološki pregled Srpskog arheološkog društva, br. 1, Beograd 2003/2006, str. 71–77.
Podatak o crkvi i njenom rušenju potekao je od V. Mijovića, lokalnog kazivača, i potvrđen uvidom u teren. Meštani koji su znali za crkvu svesno su ostavili taj deo zemljišta neobrađenim — zemlja je čuvala uspomenu na svetinju.
Po predanju meštana, crkva na Tustom brdu bila je posvećena Svetom Arhangelu Mihailu. Ovo predanje nije potvrđeno pisanim izvorima. Verujemo da bi istraživanje ostataka crkve moglo doneti odgovor i na ovo pitanje.
Nedaleko od crkve, na istom brdu, evidentirane su bronzanodobske kamene humke (~2000–1200. p.n.e.) — što ukazuje na ritualnu važnost ovog prostora kroz milenijume. Hrišćanske crkve su kroz istoriju često podizane upravo na ranije svetim mestima.
Put do obnove crkve nije samo duhovni — on prolazi kroz katastarske knjige, suvlasničke sporazume i administrativne procese. Svaki korak je važan i neophodan.
Zemlja na kojoj se nalazi crkva deo je velike parcele neobičnih granica, površine skoro 17 hektara — nacionalizovane tokom komunizma. Sama lokacija crkve iznosi oko 11.600 m².
Tokom decenija, parcela je stekla oko 20 suvlasnika. Za formalno odvajanje dela sa crkvom potrebna je saglasnost svih suvlasnika — složen, ali savladiv proces uz dobru volju zajednice.
Vlasnik dela parcele na kome se nalazi crkva je identifikovan i dogovor je postignut. Predugovor je potpisan uz kaparu 29. maja 2026.
Vlasnik je imao teret na zemljištu koji je izmiren. Trenutno se čeka administrativno brisanje tereta i upis u katastar Republike Srbije.
Sledeći korak: geometar meri tačan deo parcele za crkvu i priprema elaborat za formalno izdvajanje. Potom sledi saglasnost suvlasnika i prenos na Srpsku Pravoslavnu Crkvu.
Dok administracija teče, mogu početi terenska istraživanja — pronalaženje tačnih temelja crkve ispod šumskog pokrivača. Zemlja čuva tragove koji čekaju da budu otkriveni.
Svaki potpisani dokument, svaki administrativni korak i svaki dan rada na terenu — deo su jednog cilja: da crkva na Tustom brdu ponovo stoji.
Postignut je dogovor sa privatnim vlasnikom dela parcele na kome se nalaze ostaci crkve. Pregovorima je definisana cena i uslovi prenosa.
Formalizovana je kupoprodaja potpisivanjem predugovora uz uplatu kapare. Pravni okvir za prenos je uspostavljen.
Vlasnik je prethodno imao teret na zemljištu koji je izmiren. Čeka se administrativno brisanje tereta i formalni upis u Katastar nepokretnosti Republike Srbije.
⚠ Aktuelni izazov · administrativna kašnjenjaPo upisu vlasnika, geometar će izmeriti tačan deo parcele za crkvu i pripremiti elaborat za formalno izdvajanje iz veće (17ha) parcele.
Za formalno izdvajanje dela parcele potrebna je saglasnost svih ~20 suvlasnika veće parcele. Uz dobru volju zajednice, ovaj korak je savladiv.
Dok administrativni procesi teku, možemo početi terenska istraživanja — pronalaženje tačnih temelja crkve ispod šumskog pokrivača. Ostaci su dokumentovani ali precizni temelji još nisu mapirani.
Kada novi vlasnik bude upisan 1/1 na deo parcele, zemlja se prenosi na SPC — čime se stvara pravni i institucionalni okvir za obnovu svetinje.
Izgradnja nove crkve na temeljima stare — sveto mesto vraćeno zajednici, dostupno svima koji potiču ili se osećaju vezani za ovaj kraj.
Predugovor potpisan · Čeka se brisanje tereta i upis vlasnika u katastar
Proces je složen i trajaće mesecima. U međuvremenu, svaka vrsta podrške pomaže — savetodavna, stručna ili jednostavno širenje vesti.
Podržite obnovu →Crkva na vrhu Tustog brda nije crkva samo jednog sela. Ona stoji na mestu prema kome su se nekad sticale staze iz osam okolnih sela — neka od njih crkvi su bliža nego udaljenim zaseocima samih Robaja.
Te staze su zarasle zajedno sa crkvom. Osam decenija šiblja i tišine. Ali put koji je jednom bio iskrčen ne nestaje — on čeka ispod korenja, u sećanjima starih koji znaju ko je kudom hodio do svetinje.
Obnova crkve na Tustom brdu nije samo pitanje kamena i krečnjaka. To je pitanje: hoće li se staze ponovo otvoriti? Hoće li Žabari, Prijezdić, Mratišić, Bukovac, Krčmar, Golubac, Osečenica i Rajković ponovo imati put kojim se stiže do zajedničke svetinje — i bukvalno, i u najdubljem smislu te reči?
Crkva se gradi jednom. Staza se čisti svake godine. Pozivamo sve koji prepoznaju ovo mesto — iz sela oko Tustog brda, ili ma gde da su odrasli — da se pridruže. Ne kao gledaoci. Kao oni koji zavrću rukave i krče put napred.
Pejzaž koji čeka obnovu — pogled na svetilište i lokaciju crkve iz vazduha i sa tla.